Republika Benin je država u zapadnoj Africi, na sjevernoj obali Gvinejskog zaljeva; obuhvaća 114.763 [km²]. Nalazi se između Toga (644 [km]) na zapadu, Burkine Faso (306 [km]) na sjeverozapadu, Nigera (266 [km]) na sjeveroistoku i Nigerije (773 [km]) na istoku.

Benin se pruža od obale Beninskog zaljeva (dio većega Gvinejskoga zaljeva) u unutrašnjost kontinenta do rijeke Nigera na sjeveru u duljini od 670 [km]. Obala, duga 121 [km], široka 2 do 5 [km], niska je, pješčana, obrubljena pojasom močvara i laguna u širini od oko 12 [km]. Iza tog pojasa pruža se plodna, brežuljkasta ravnica (La terre de barre) građena od lateritnih glina, s močvarnim depresijama.  Na nju se prema unutrašnjosti nastavlja ravnjak (do 400 [m] visine) sa savanom, koji na sjeverozapadu prelazi u gorje Atakora (Atacora; 500 do 658 [m]), najviše u zemlji. U sjeveroistočnom dijelu Benin zahvaća plodnu dolinu Nigera, koji u duljini od 150 [km] čini granicu prema Republici Nigeru, a na krajnjem je sjeverozapadu nizina Gourma.

Benin leži u tropskom pojasu, između ekvatora i sjeverne (Rakove) obratnice. Klima se mijenja od ekvatorijalne na jugu, preko tropske vlažne u srednjem dijelu do tropske suhe na sjeveru; u južnom dijelu (oko 1.000 do 1.300 [mm] oborina) dva su kišna doba godišnje, a na sjeveru (890 [mm]) jedno (travanj–listopad). Srednje temperature kreću se na obali između 24°C (kolovoz) i 27°C (ožujak). Stalna je visoka vlažnost zraka. U suhom dijelu godine iz Sahare puše vrući, suhi vjetar harmatan.

Sjeverni dio zemlje pripada porječju Nigera s pritocima Sota, Mékrou i Alibori, a južni se dio odvodnjava u Gvinejski zaljev. Glavna je rijeka Ouémé (duga 450 [km]), koja utječe u lagunu Porto Novo. Najveća su jezera Nokoué (138 [km²]) i Ahémé (78 [km²]).

Obalni pojas mjestimice je pod bujnom tropskom šumom (palme) i plantažama kokosova oraha, a ravnjak u unutrašnjosti pod savanama, koje prema sjeveru prelaze u pustinjsku stepu.

Republika Togo (Togoanska Republika) je država u zapadnoj Africi, između Burkine Faso na sjeveru (duljina granice 126 [km]), Benina na istoku (644 [km]) i Gane na zapadu (877 [km]) te Gvinejskoga zaljeva na jugu (duljina obale 51 [km]); obuhvaća 56.785 [km²].

Togo je izdužen u meridijanskome smjeru; od obale Gvinejskoga zaljeva pruža se prema sjeveru u duljini od 600 [km] i širini (istok–zapad) od samo 50 do 150 [km]. S unutrašnjega, 400 do 700 [m] visokoga ravnjaka, koji je građen uglavnom od kristaličnih škriljevaca i granita, izdižu se nešto viši planinski grebeni Togoanskoga gorja, smjera pružanja od jugozapada prema sjeveroistoku, s najvišim vrhom zemlje – Agou (prije Baumannspitze; 986 [m]). Lanac počinje u brdima Akwapim u Gani, a završava u Beninu kao planina Atakora. Prema sjeveru se ravnjak postupno spušta u savansku nizinu kojom protječe rijeka Oti, jedan od glavnih pritoka Volte, a prema jugu strmo prelazi u prostranu priobalnu ravnicu. U njezinu se sjevernom dijelu nalazi 30-ak [km] dug ravnjak Ouatchi (visok 60 do 90 [m]), plodna ravnica (Terre de barre) građena od lateritnih glina (crvenkastog, izluženog, željezonosnog tla), koja prema jugu prelazi u područje močvara i plitkih laguna (najveća je jezero Togo), te u nisku, 50-ak [km] dugu pješčanu obalu u Gvinejskome zaljevu. Na krajnjem sjeverozapadu zemlje (oko 510 [km] udaljeni od obalne linije) nalaze se strmi planinski odsjeci Dapaong (Dapango) građeni od granita i gnajsa.

Klima je tropska kišna s jednim kišnim razdobljem na sjeveru (od lipnja do rujna) i dva na jugu (obilne oborine od travnja do lipnja i manje oborina od rujna do studenoga). Srednja je godišnja temperatura 24°C na obali i u planinskoj unutrašnjosti, a 28°C na sjeveru zemlje. Godišnja količina oborina u južnim dijelovima iznosi 600 do 800 [mm], u unutrašnjosti 1.500 [mm], a na sjeveru oko 1.100 [mm]. U hladnijem dijelu godine puše sa sjevera suhi vjetar harmatan, koji iz Sahare nosi prašinu. Interakcija između harmatana i zapadnoafričkih monsuna dovodi do stvaranja uragana.

Veće su rijeke Mono (duga 467 [km]), koja teče središnjim i istočnim dijelom zemlje u meridijanskom smjeru, i Oti (duga 520 [km], lijevi pritok Volte) na sjeveru. Na jugu se nalazi jezero Togo, od obale Gvinejskoga zaljeva odvojeno uskim pojasom.

Biljni pokrov sastoji se od vlažnih savana sa stablima baobaba i uljnih palmi na jugu te suhih savana s akacijom na sjeveru, tropskih šuma u planinskom području i galerijskih šuma uz rijeke; obala je obrasla mangrovama.

Republika Gana je država u zapadnoj Africi, na sjevernoj obali Gvinejskoga zaljeva, između Obale Bjelokosti (duljina granice 668 [km]) na zapadu, Burkine Faso (548 [km]) na sjeveru i Toga (877 [km]) na istoku; obuhvaća 238.533 [km²].

Gana je pretežito nizinska zemlja, polovica teritorija leži ispod 150 [m] apsolutne visine. Niska i pješčana obala uz Gvinejski zaljev, duga 539 [km], nastavlja se u 50 do 80 [km] široku, riječnim tokovima ispresijecanu obalnu nizinu (Zlatna obala). U unutrašnjosti uzdižu se blago valoviti ravnjaci (do 788 [m]; Ašanti, Kwahu) građeni od kristaličnih stijena (ležišta zlata i dijamanata); nešto su viši u istočnome dijelu zemlje uz granicu s Togom (Afadjato, 885 [m]; najviši vrh). Središnji dio Gane zauzima prostrana zavala Volte (oko 45% ukupne površine zemlje) s istoimenim akumulacijskim jezerom. Prema sjeveru nastavljaju se ravnjaci (90 do 400 [m]) raščlanjeni riječnim tokovima.

Južni dio Gane ima tropsku vlažnu klimu s obiljem oborina i godišnjom temperaturom od 26°C do 29°C; dva su kišna razdoblja (travanj–lipanj i rujan–studeni) i dva suha. U unutrašnjosti zemlje prevladava savanska klima s jednim dugotrajnijim kišnim razdobljem (svibanj–rujan; maksimum u kolovozu). Količina oborina opada od priobalja (1.200 do 2.000 [mm]) prema sjeveru zemlje (1.000 [mm]); iznimka su ravnjaci na jugozapadu koji primaju najviše kiše (do 2.500 [mm]). U suhome dijelu godine iz Sahare puše suh i vruć vjetar harmatan.

Gotovo dvije trećine Gane pripadaju porječju rijeke Volte koja utječe u Gvinejski zaljev; na njoj je 1966. izgrađena brana Akosombo s jednim od najvećih umjetnih akumulacijskih jezera na svijetu (8.502 [km²] s 148 [km³] vode). Ostale su veće rijeke Tano, Ankobra i Pra.

Obala i ušća rijeka obrasli su šumama mangrove. Tropska kišna šuma (40% teritorija; ebanovina, tikovina i mahagonij) dopire do višega područja u središnjem dijelu Gane. Na sjeveru prevladava savana.