| Objavljeno: 8.10.2025.

| Cover: "Možda je kontrast Xi’ana — staroga grada i modernog života — najlakše primijetiti u načinu na koji se žene ovdje kreću. Neke prolaze u tišini tradicije, druge u brzini svakodnevice, ali sve nose isti osjećaj unutarnje ravnoteže. Nije to ljepota koja se pokazuje, nego ona koja postoji, ukorijenjena negdje između povijesti i sadašnjosti, kao tihi kontinuitet. Ta ljepota ne leži samo u licu ili stilu, nego u držanju, u načinu na koji prirodno povezuju naslijeđe i sadašnji trenutak."

| Fotografija: Thomas Andy Branson

| Napomena: Za pregled galerija fotografija koristite strelice lijevo i desno (prijeđite kroz fotografije pomoću strelica ili prevucite prstom na mobitelu). Cijelu galeriju fotografija pogledajte na Facebook stranici autora.

Kina se uzdiže kao golemi mozaik vremena, kontinent u malom, gdje rijeke, planine i šume šapuću priče tisućljeća, noseći tragove careva, ratnika i filozofa, i stapajući stoljeća s trenutkom. Gradovi poput Pekinga, Datonga, Pingyaoa i Xi’ana čuvaju tragove careva, trgovačkih karavana i filozofskih misli koje i danas oblikuju kinesku dušu. Putujući kroz Kinu ne prelazimo samo kilometre, već stoljeća – od drevnih palača i hramova do monumentalnih zidina, od tisućljetnih špilja do vojnika od terakote, a u bambusovim šumama i planinama i dalje nas promatra panda, simbol nježnosti i opstanka u zemlji bogatoj kontrastima.

Kada smo zakoračili u Peking, grad u kojem danas živi više od 21 milijun stanovnika, osjetili smo snagu metropole u kojoj se isprepliću drevna mudrost i suvremeni ritam života. Prostrane avenije i moderne građevine stoje tik uz hramove starije od tisuću godina, a povijest se osjeća na svakom koraku – od monumentalnih trgova do tihih uličica hutonga.

Posjetili smo Konfucijev hram, izgrađen 1302. godine za dinastije Yuan, koji vodi u samo srce kineske intelektualne tradicije. Ondje su stoljećima učenici i carevi odavali počast Konfuciju, filozofu čije su misli oblikovale kinesku etiku i društvo.

Nedaleko se uzdiže Hram Lama, poznat i kao Yonghe Gong, jedno od najvažnijih tibetanskih budističkih svetišta izvan Tibeta. Izgrađen u 17. stoljeću kao rezidencija princa Yongja (op. a. kasnijeg cara Qianlonga), kasnije je pretvoren u hram. Posebno nas je fascinirala golema drvena statua Bude Maitreje, izrađena iz jednoga komada sandalovine.

Nismo propustili posjetiti ni Hram neba, iskonski simbol drevne carske moći i duhovnosti. Podignut 1420. godine, služio je carevima dinastija Ming i Qing za žrtvene ceremonije kojima su molili za dobru žetvu. Arhitektura je prepuna simbolike: kružni oblici predstavljaju nebo, a kvadratni zemlju. Danas je to mjesto gdje se uz turiste okupljaju i lokalni stanovnici, vježbajući tai chi ili svirajući tradicionalne instrumente.

Nitko ne može zaobići Trg Tiananmen, jedno od najvećih javnih prostora na svijetu i koji je kroz povijest bio poprištem važnih događaja (op. a. proglašenje Narodne Republike Kine 1949., prosvjedi 1989., masovne državne parade). S njega se pruža pogled na Vrata nebeskog mira (op. a. Tiananmen), ulaz u Zabranjeni grad, a na samom trgu stoje i Mao Zedongov mauzolej (op. a. osnivač i prvi vođa Narodne Republike Kine) te Spomenik narodnim herojima. Prostranost i monumentalnost mjesta odražavaju snagu i ozbiljnost kineske povijesti.

Odmah iza Tiananmena otvara se Zabranjeni grad, kompleks od gotovo 1000 objekata građen početkom 15. stoljeća, koji je svoju funkciju carske palače zadržao više od pet stoljeća. Pristup tom središtu moći običnim ljudima bio je zabranjen. Danas, upisan na UNESCO-ovu listu, ostaje jedan od najimpresivnijih svjedoka kineske arhitekture i kulture.

Na sjeveru starog grada nalazi se i Bubnjarska kula, izvorno podignuta u 13. stoljeću. Nekoć je služila za označavanje doba dana bubnjevima, a danas pruža pogled na grad koji se širi u svim smjerovima. Zvuk bubnjeva, koji se povremeno ponovno oglašavaju, evocira nekadašnji ritam života u Pekingu.

I možda ono najljepše – šetnja hutonzima, uskim povijesnim uličicama i dvorišnim kućama koje čine tkivo starog Pekinga. Ondje se može osjetiti intimna atmosfera života kakav je nekada bio: miris ulične hrane, smijeh djece, ljudi za malim stolovima s kartama ili mahjongom (op. a. tradicionalna kineska igra s pločicama). Hutonzi nisu samo arhitektura, već i živa tradicija i srce grada.

Putovanje kroz Peking nije tek obilazak znamenitosti, već i uranjanje u slojeve povijesti, filozofije i svakodnevnog života. To je grad u kojem svaka ulica priča priču, a svako svetište otkriva dio kineske duše.

Motivi iz Pekinga, Narodna Republika Kina, Azija

Nedaleko od Pekinga, među brežuljcima i planinama koje se prostiru poput valova u daljini, uzdiže se jedno od najvećih ostvarenja čovječanstva u povijesti – Kineski zid. Često nazivan "najdužim svjetskim muzejem na otvorenom", zid je stoljećima bio čuvarem kineske civilizacije i granica koja je odvajala carstva od nomadskih stepa.

Počeci izgradnje sežu u 7. stoljeće pr. Kr., kada su pojedine kineske države podizale obrambene zidove. No, tek ih je prvi car ujedinjene Kine, Qin Shi Huang, u 3. stoljeću pr. Kr. spojio u cjelinu. Zid se tijekom dinastija Ming i Han dograđivao, učvršćivao i produživao, sve dok nije dosegnuo dužinu veću od 20.000 kilometara (op. a. samo je 5.000 km kraći od cjelokupne cestovne mreže Hrvatske). Njegova svrha bila je obrambena (op. a. od upada nomadskih plemena sa sjevera), ali i simbol moći carstva.

Kineski zid nije jednolična građevina, nego mreža kula, utvrda i zidina koje se protežu kroz planinske lance, pustinje i doline. Na pojedinim dionicama širok je toliko da na njemu mogu prolaziti konjanici, dok na drugima vijuga uskim grebenima poput kamene zmije. Pogled s tornjeva pruža panoramu krajolika koji se gubi u horizontu, stvarajući osjećaj da zid doista nema kraja.

Posjetili smo dionicu Mutianyu, udaljenu oko sedamdesetak kilometara od Pekinga. Ondje se zid uzdiže kroz guste šume i strme padine, nudeći prizore koji spajaju mir prirode i veličanstvenost gradnje. Uspon do zidina zahtijeva ponešto snage, ali svaki korak nagrađen je pogledom na beskonačne linije zidova koji nestaju u planinskoj izmaglici. Mutianyu nije toliko preplavljen turistima kao neki drugi dijelovi, stoga smo ondje lakše pronašli trenutke tišine.

Danas Kineski zid više nije vojna granica, nego svjetski simbol ljudske upornosti i stvaralaštva. Upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine i uvršten među "sedam novih svjetskih čuda". On je i podsjetnik na vrijeme kada su carstva gradila granice od kamena, ali i dokaz da se ljudska volja može utisnuti u krajolik i ostati ondje tisućama godina.

Šetnja Kineskim zidom u Mutianyu nije samo hodanje po kamenim stepenicama, nego i susret s legendom. U svakom zidu, svakoj kuli i svakom pogledu krije se priča o civilizaciji koja je gradila s mislima okrenutim vječnosti.

Kineski zid, Peking, Narodna Republika Kina, Azija

U brdima zapadno od Pekinga, oko devedeset kilometara od središta grada, otkrili smo Cuandixiju – višestoljetno selo koje je vrijeme gotovo u potpunosti zaobišlo. Poznato kao "selo carevih potomaka", osnovano je u doba dinastije Ming, prije više od pet stoljeća, i do danas je uspjelo očuvati svoju izvornu arhitekturu, duh i ritam života.

Cuandixia djeluje poput živog muzeja: uske kamene uličice vijugaju između kuća od sivog kamena i opeke, građenih u tradicionalnom dvorišnom stilu siheyuan. Krovovi s drvenim gredama i rezbarijama prizivaju slike davnih vremena, dok se čitavo selo skladno uklapa u krajolik planinskih terasa i borovih šuma. Na svakom koraku vidi se rezultat zajedničkog truda stanovnika i države da se očuva autentičnost mjesta koje pripada i povijesti i sadašnjosti.

Nekoć važno trgovačko stajalište na starom putu između Pekinga i zapadne Kine, Cuandixia danas broji tek nekoliko stotina stanovnika. Mnoge su stare kuće pretvorene u male gostionice, čajane i galerije, no atmosfera je ostala tiha, nenametljiva, prožeta mirisom drveta i čaja – idealna za one koji žele osjetiti duh starog kineskog života.

Posebna čar Cuandixije skriva se u njezinu ambijentu. Hodajući kamenim ulicama, imali smo osjećaj kao da smo zakoračili nekoliko stoljeća unatrag. Fotografima selo nudi beskrajne motive: uske prolaze, stara vrata ukrašena parovima stihova (op. a. duìlián) te panoramske poglede na terasasta brda što se stapaju s nebom.

Cuandixia nije tek turistička atrakcija, nego mjesto susreta s kineskom tradicijom. Ondje se još uvijek može kušati jednostavna domaća hrana, poslušati priče starijih mještana, osjetiti miris dima iz seoskih peći i, barem nakratko, prepustiti tišini koja briše granicu između prošlosti i sadašnjosti.

Motivi iz Cuandixije, Peking, Narodna Republika Kina, Azija

Na sjeveru Kine, u pokrajini Shanxi, obišli smo Datong, grad koji broji oko 3,1 milijuna stanovnika i jedno je od najvažnijih kulturnih i povijesnih središta sjeverne Kine. Grad je stoljećima bio političko i kulturno središte, a danas je poznat po drevnim hramovima i očuvanim gradskim zidinama.

Jedna od najistaknutijih značajki Datonga je njegova očuvana gradska jezgra, koja pruža uvid u urbanistički razvoj kroz stoljeća. Prolazeći kroz uske uličice i trgove, osjetili smo jedinstvenu atmosferu starog grada gdje se isprepliću tradicija i moderni život.

Posebnu pažnju privlače gradske zidine, izvorno sagrađene 1372. godine u ranoj Ming dinastiji. Zid ima perimetar od približno 7,2 kilometra, karakterističan je po svom jedinstvenom zupčastom obliku, te sadrži 52 pilona, 4 glavna vrata i niz kula. Tijekom stoljeća zidine su više puta obnavljane.

U samom srcu grada nalazi se i Konfucijev hram, mjesto gdje su učenici i carevi odavali počast filozofu čije su misli oblikovale kinesku etiku i društvo. Ovaj hram, izgrađen početkom 14. stoljeća, svjedoči o važnosti obrazovanja i filozofije u kineskoj povijesti.

Datong je također poznat po svojoj tradiciji ulične hrane. Na tržnicama i ulicama grada, kao što smo i mi, možete uživati u lokalnim delicijama poput jianbinga (op. a. kineske palačinke), raznim vrstama nudli i mesnim jelima. Ova jela ne samo da zadovoljavaju apetit, već i pružaju uvid u kulinarsku baštinu regije.

Za ljubitelje prirode, okolica nudi brojne mogućnosti za istraživanje. Planine i rijeke pružaju idealne uvjete za planinarenje, biciklizam i druge aktivnosti na otvorenom, dodatno obogaćujući iskustvo posjetitelja koji žele doživjeti prirodnu ljepotu ovog dijela Kine.

Datong je grad koji spaja prošlost i sadašnjost, tradiciju i suvremenost. Njegova bogata povijest, kulturna baština i prirodna ljepota čine ga nezaobilaznim odredištem za sve koji žele dublje razumjeti kinesku povijest i kulturu.

Motivi iz Datonga, Shanxi, Narodna Republika Kina, Azija

Na planini Heng, u provinciji Shanxi, posjetili smo Viseći hram (op. a. Xuánkōng Sì), jedno od najimpresivnijih arhitektonskih čuda svijeta. Sagrađen prije više od 1.500 godina, hram ne samo da zadivljuje svojom lokacijom, već i svojom jedinstvenom integracijom triju velikih kineskih religijskih tradicija: budizma, taoizma i konfucijanizma.

Hram je izgrađen 491. godine tijekom kasne dinastije Sjeverni Wei (386.–534.). Prema legendi, gradnju je započeo taoistički redovnik Liaoran (op. a. Liao Ran), koji je odabrao ovu lokaciju zbog spokojnog ambijenta i prirodnog skloništa pogodnog za meditaciju.

Hram se uzdiže 75 metara iznad tla, na strmoj litici u klancu Jinxia. Sastoji se od 40 paviljona, hodnika i dvorana, povezanih uskim drvenim mostovima i stubama. Konstrukcija se oslanja na 27 drvenih greda umetnutih u udubljenja u stijeni, a dodatno je ojačana željeznim lancima i gredama. Ova jedinstvena metoda gradnje omogućila je da hram izdrži više od 1.500 godina.

Jedna od najposebnijih značajki Visećeg hrama je njegova ekumenska priroda. U njemu se nalaze oltari i kipovi posvećeni Sakyamuniju (budizmu), Laozi (taoizmu) i Konfuciju, što odražava ideju "tri religije (op. a. filozofije, tradicije) u harmoniji". Ova sinteza triju velikih tradicija čini hram jedinstvenim primjerom religijske tolerancije i suživota.

Danas je Viseći hram popularno turističko odredište, ali zbog svoje osjetljive drvene konstrukcije broj posjetitelja je ograničen na 80 osoba u isto vrijeme. Posjetitelji mogu istraživati uske hodnike, penjati se strmim stubama i diviti se panoramskom pogledu na okolni krajolik. Kako bi se očuvala stabilnost, hram je podvrgnut restauracijama, uključujući značajnu obnovu 2015. godine.

Viseći hram nije samo arhitektonski fenomen, već i simbol duhovne i kulturne harmonije. Njegova povijest, jedinstvena gradnja i integracija triju religijskih tradicija čine ga ne samo jednim od najimpresivnijih spomenika u Kini, već i dragocjenim naslijeđem čovječanstva.

Viseći hram, Shanxi, Narodna Republika Kina, Azija

U dolini rijeke Shi Li, oko 16 kilometara zapadno od Datonga, obišli smo i kompleks špilja Yungang, jedno od najvažnijih kulturnih naslijeđa Azije. Ovaj kompleks budističkih špilja, izgrađen između 460. i 525. godine, svjedoči o duhovnoj i umjetničkoj snazi kineske civilizacije.

Kompleks je izgrađen tijekom dinastije Sjeverni Wei, kada je grad Pingcheng (op. a. današnji Datong) bio prijestolnicom (op. a. države Sjeverni Wei). Carstvo je tada prihvatilo budizam kao državnu religiju, a gradnja (op. a. klesanje) špilja započela je pod vodstvom cara Wenchenga (op. a. u pojedinoj literaturi pogrešno se navodi da je gradnja započela pod vodstvom cara Xiaowena). Najpoznatiji projektant bio je redovnik Tan Yao, koji je između 460. i 494. godine izradio pet glavnih špilja, poznatih kao "Pet špilja Tan Yaoa".

Kompleks sadrži više od 51.000 kipova i reljefa smještenih u 252 špilje i niše. Najveći kipovi dosežu visinu od 17 metara, a najpoznatiji je kip Bude u špilji 6. Umjetnički izričaj u špiljama pokazuje utjecaj indijskog i srednjoazijskog budističkog stila, ali i snažnu integraciju kineskih kulturnih tradicija, stvarajući jedinstveni stil koji je postao model za kasnija budistička umjetnička djela u Kini i Istočnoj Aziji.

Tijekom stoljeća, špilje su pretrpjele oštećenja zbog prirodnih nepogoda, ljudskih aktivnosti i zagađenja. U prošlim vladavinama poduzimani su napori za obnovu, uključujući izgradnju drvenih paviljona ispred špilja 5 i 6 tijekom dinastije Qing 1621. godine. I danas se poduzimaju mjere za očuvanje, uključujući zaštitu od zagađenja.

Kompleks špilja Yungang je 2001. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao "majstorsko djelo rane kineske budističke umjetnosti u špiljama" i primjer uspješnog spoja budističke religijske simbolike iz južne i srednje Azije s kineskim kulturnim tradicijama. Kompleks nije samo umjetnički spomenik, već i svjedočanstvo duhovne i kulturne baštine Kine. Njegova ljepota i povijest nadmašuju granice vremena, pozivajući nas da cijenimo i očuvamo takve dragulje ljudske civilizacije.

Kompleks špilja Yungang, Shanxi, Narodna Republika Kina, Azija

Kada smo zakoračili u Pingyao, grad smješten u provinciji Shanxi i s poviješću duljom od 2.700 godina, osjetili smo kako jedno od najvažnijih kulturnih blaga Kine oživljava pred našim očima. Moderni razvoj grada započeo je u 14. stoljeću, tijekom dinastije Ming, kada je postao administrativno i ekonomsko središte provincije, a kasnije i poznato financijsko središte Kine. Godine 1997. zajedno s okolnim hramovima Shuanglin i Zhenguo grad je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Kroz povijest grad je nosio različita imena, uključujući Tao i Ping Tao, prije nego što je postao poznat kao Pingyao. Unutar grada i danas je očuvan autentičan izgled – gradske zidine, hramovi, kuće i ulice svjedoče o urbanističkom planiranju za vrijeme dinastija Ming i Qing. Urbanistički raspored grada odražava stoljetni razvoj arhitekture i planiranja, s mrežom avenija, uličica i dvorišta koja slijede tradicionalne kineske osmerostruke dijagrame. Unutar gradskih zidina dugih više od šest kilometara, s 72 stražarnice i 3.000 parapeta, nalazi se više od 4.000 dvorišta također iz razdoblja spomenutih dinastija.

Pingyao je kroz 19. i početak 20. stoljeća postao financijsko središte Kine. Bio je domaćin prvih banaka i financijskih institucija, uključujući Rishengchang, prvu kinesku banku koja je koristila papirnate naloge za prijenos novca, čime je smanjena potreba za nošenjem fizičkog novca. Rishengchang je ujedno postavio temelje modernog kineskog bankarstva, s mrežom poslovnica diljem Kine i inovativnim sustavom razmjene koji je omogućio siguran i brz prijenos kapitala u doba prije modernih komunikacija. Posjetitelji danas mogu razgledati originalne trezore i dokumente i tako svjedočiti sofisticiranosti financijskog umijeća koje je ovaj grad razvio prije više od dva stoljeća.

Osim arhitekture i urbanizma, Pingyao čuva i kulinarsku tradiciju, a posebno je poznat po odležanom octu, proizvodu lokalnog umijeća koji odražava tisućljetnu tradiciju. Ovaj ocat, poznat po svojoj boji, mirisu, bogatstvu okusa i ugodnoj kiselosti, jedan je od četiri najpoznatija octa u Kini. Proizvodnja octa složen je proces koji uključuje pet glavnih i 82 sporedna koraka, uključujući kuhanje na pari, fermentaciju, dimljenje, ispiranje i starenje. Proces može trajati od jedne do više od deset godina.

Danas je Pingyao popularno odredište za turiste koji žele doživjeti autentičnu kinesku povijest, arhitekturu i kulturu. Grad se suočava s izazovima očuvanja baštine zbog modernizacije i turizma, stoga su pažljivo upravljanje i zaštita kulturnog identiteta od ključne važnosti.

Pingyao je dragulj kineske kulturne baštine, mjesto gdje povijest, arhitektura i tradicija žive u harmoniji, nudeći posjetiteljima jedinstven uvid u bogatu prošlost Kine.

Motivi iz Pingyaoa, Shanxi, Narodna Republika Kina, Azija

Kroz tisućljeća, Xi’an je bio jedno od najvažnijih središta kineske civilizacije, prijestolnica čak 13 dinastija, uključujući Qin, Han, Sui i Tang, te početna točka legendarnog Puta svile. Smješten u središnjoj kineskoj provinciji Shaanxi, grad danas nudi fascinantnu kombinaciju bogate povijesti i modernog urbanog života.

Jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti su Zidine grada iz dinastije Ming, impresivna fortifikacija duga više od 13 kilometara, s visokim kulama i širokim šetnicama koje omogućuju posjetiteljima da dožive veličanstvenost drevnog obrambenog sustava. U središtu grada uzdiže se Velika pagoda divlje guske (op. a. Dàyàn tǎ), monumentalna budistička građevina koja svjedoči o širenju budizma u Kini tijekom dinastije Tang. Još jedna nezaobilazna lokacija je Sat-kula, povijesna građevina koja je stoljećima označavala vrijeme u srcu starog Xi’ana i danas je simbol urbanog identiteta grada.

Xi’an je grad u kojem se prošlost elegantno isprepliće s modernim životom. Trgovi, ulice i tržnice vrve ljudima, a lokalna kuhinja, uključujući poznate biangbiang rezance i začinjena jela s janjetinom, daje uvid u autentične okuse Shaanxija. Grad je i kulturno središte, dom brojnim sveučilištima i istraživačkim institutima, koji ga čine živahnim mjestom istraživanja i obrazovanja.

Danas Xi’an privlači posjetitelje iz cijelog svijeta koji žele osjetiti puls kineske povijesti, diviti se arhitekturi dinastija i uroniti u ritam živahnog urbanog života. Očuvanje kulturne baštine i istovremeno prihvaćanje modernizacije čini Xi’an gradom u kojem se prošlost i sadašnjost susreću u savršenom skladu.

Motivi iz Xi’ana, Shaanxi, Narodna Republika Kina, Azija

U blizini grada Xi’ana, u mauzoleju prvog kineskog cara Qin Shi Huanga, smjestilo se i jedno od najfascinantnijih arheoloških otkrića svih vremena – Vojska od terakote. Ovu impresivnu zbirku staru više od 2.200 godina čini više od 8.000 figura vojnika, konja i bojnih kola u stvarnoj veličini. Njihova svrha bila je štititi cara u njegovom zagrobnom životu, osiguravajući mu moć i prisutnost vojske i nakon smrti.

Za lakše razumijevanje, terakota je pečena glina koja se koristi za izradu skulptura, kipova i drugih predmeta. Nakon pečenja postaje čvrsta i izdržljiva, a njezina prirodna crvenkasta boja i porozna struktura omogućuju precizno oblikovanje detalja, što ju je učinilo idealnim materijalom za izradu figura Vojske od terakote.

Vojska od terakote otkrivena je 29. ožujka 1974. godine kada su lokalni poljoprivrednici kopali bunar u okrugu Lintong, istočno od Xi’ana. Njihovo otkriće ubrzo je privuklo pozornost arheologa koji su započeli sustavna iskopavanja i otkrili jednu od najvećih zbirki figura na svijetu. Ove figure nisu samo umjetnički izrađene, već su i tehnički napredne, s detaljima poput izraženih mišića, odjeće i oružja, što svjedoči o iznimnoj majstorskoj vještini umjetnika za vrijeme dinastije Qin.

Svaka figura Vojske od terakote jedinstvena je, s različitim izrazima lica, frizurama i položajima, što sugerira da su modelirane prema stvarnim osobama. Vojnici su raspoređeni u tri glavna jarka, a najpoznatiji je jarak broj jedan koji sadrži najviše figura. Osim vojnika, pronađeni su i konji te bojna kola, što upotpunjuje sliku vojne moći cara Qin Shi Huanga.

Danas je Vojska od terakote smještena u opsežan muzejski kompleks u okrugu Lintong, gdje posjetitelji mogu razgledati iskopana područja i vidjeti restaurirane figure. Muzej je podijeljen u tri glavna jarka, s brojnim izložbenim prostorima koji prikazuju različite aspekte života i vojne organizacije iz vremena dinastije Qin. Očuvanje ovog arheološkog nalazišta predstavlja izazov zbog osjetljivosti terakote na vlagu i druge okolišne uvjete, stoga se poduzimaju stalni napori za njegovu zaštitu i restauraciju.

Vojska od terakote, zajedno s mauzolejem cara Qin Shi Huanga, uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske baštine 1987. godine. Ova zaštita priznaje ne samo kulturnu i povijesnu vrijednost nalazišta, već i njegovu važnost u razumijevanju razvoja kineske civilizacije i njezinih vojnih i umjetničkih dostignuća.

Vojska od terakote ostaje ne samo simbol moći i veličine cara Qin Shi Huanga, već i svjedočanstvo iznimne ljudske kreativnosti i predanosti u stvaranju umjetničkog djela koje je preživjelo tisuće godina.

Vojnici od terakote, Mauzolej prvog kineskog cara Qin Shi Huanga, Shaanxi, Narodna Republika Kina, Azija

U srcu kineskih planina, među gustim bambusovim šumama, živi jedno od najprepoznatljivijih i najvoljenijih stvorenja na svijetu – divovska panda. Ova crno-bijela ikona ne samo da je simbol sreće i mira, već i živi dokaz uspješne borbe za očuvanje ugroženih vrsta.

Divovska panda (lat. Ailuropoda melanoleuca) endemska je za jugozapadnu Kinu, posebice za provincije Sichuan, Shaanxi i Gansu. Njihovo prirodno stanište obuhvaća guste šume na nadmorskim visinama između 1.200 i 3.400 metara gdje bambus čini 99% njihove prehrane. Ove životinje su "živi fosili", preživjele od vremena pleistocena, svjedočeći o klimatskim promjenama i evolucijskim procesima koji su oblikovali današnji svijet.

Još 1980-ih, broj divovskih panda u divljini bio je manji od 1.100, a vrsta je bila na rubu izumiranja. Međutim, zahvaljujući opsežnim naporima u očuvanju staništa i zaštiti okoliša, broj divovskih panda u divljini porastao je na gotovo 1.900. U 2021. godini osnovan je Nacionalni park za divovske pande, prostirući se na više od 22.000 četvornih kilometara, čime je osigurana dugoročna zaštita ove vrste.

U kineskoj kulturi, panda je simbol mira, harmonije i sreće. Njihov crno-bijeli izgled odražava ravnotežu yin i yang principa. Vjeruje se da njihovo prisustvo može donijeti sreću i prosperitet, a često su prikazivane u umjetnosti, književnosti i folkloru.

Posjet divovskim pandama u Kini nije samo susret s ovim fascinantnim životinjama, već i uvid u napore koji se ulažu za očuvanje prirode i kulturnog naslijeđa zemlje. Promatrajući ih kako mirno uživaju u bambusovim šumama, osjećamo povezanost s divljinom, poštovanje prema životu i zahvalnost Kini koja čuva ove dragocjene simbole nade i harmonije.

Divovska panda (lat. Ailuropoda melanoleuca), Istraživačka baza za uzgoj divovskih pandi, Chengdu, Sichuan, Narodna Republika Kina, Azija

Kina, u svojoj beskonačnoj raznolikosti, otvara se poput knjige u kojoj svaka stranica skriva tisućljeća ljepote, mudrosti i ljudskog stvaralaštva. Od veličanstvenih palača Pekinga do tišine Cuandixije, od monumentalnih zidina Kineskog zida do skrivenih špilja Yunganga, od financijske genijalnosti Pingyaoa do kulturne raskoši Xi’ana – svaka destinacija priča priču o civilizaciji koja stoljećima oblikuje svoj identitet i nasljeđe. U bambusovim šumama, gdje panda mirno promatra okoliš, osjetili smo nježnost i postojanost prirode u zemlji koja spaja kontraste, prošlost i sadašnjost, tradiciju i inovaciju. Putovanje kroz Kinu nije samo susret s mjestima, već s duhom nacije, s umjetnošću, vjerovanjima i pričama koje stoljećima oblikuju njezinu dušu. Svaka palača, svaki hram, svaka uličica i svaki kamen šapuću, pozivajući nas da poštujemo i čuvamo ovaj golemi mozaik vremena.