| Cover: Između "Stella Point" i "Uhuru Peak", 5756-5895 m AMSL, Vegetacijska zona ledenjaci ili područje vječnoga leda, Nacionalni park Kilimandžaro
| Fotografija: Thomas Andy Branson
| Napomena: Za pregled galerija fotografija koristite strelice lijevo i desno (prijeđite kroz fotografije pomoću strelica ili prevucite prstom na mobitelu).
Smješten u regiji Kilimanjaro u sjeveroistočnoj Tanzaniji, blizu granice s Republikom Kenijom, 340 [km] južno od ekvatora i 467 [km] sjeverozapadno od najvećeg tanzanijskog grada i luke Dar es Salaam, Nacionalni park Kilimandžaro (engl. Kilimanjaro National Park) dom je najviše samostojeće uzvisine[1] na svijetu - planine i stratovulkana Kilimandžaro - te, sa 5.895 [m] visine, najvišeg vrha afričkoga kopna. Ovaj stratovulkan, poznat i kao kompozitni vulkan, čine tri stožasta vulkana strmog profila nastala od brojnih slojeva stvrdnute lave i tefre (vulkanskog klastita ili pepela) - Shira (3.962 [m]), Mawenzi (5.149 [m]) i Kibo (5.895 [m]), dok se pri vrhu vulkana Kibo nalazi i nekoliko ledenjaka čija se površina u posljednjih stotinjak godina znatno smanjila.
Prije otprilike 2,5 milijuna godina započela je intenzivna vulkanska aktivnost tijekom koje se lava iz unutrašnjosti Zemlje probijala kroz ispucalu površinu Velike rasjedne doline (engl. Great Rift Valley), postupno oblikujući vulkan Shira, najstariji od triju vulkana koji čine masiv Kilimandžara. Glavne eruptivne faze vulkana Shira završile su prije otprilike 1,9 milijuna godina, nakon čega se njegov vršni dio urušio i formirao prostranu kalderu (engl. caldera). U međuvremenu se vulkanska aktivnost postupno premještala prema istoku, gdje se počeo oblikovati vulkan Mawenzi. Iako danas snažno erodiran, Mawenzi je zadržao prepoznatljiv vulkanski reljef.
Između "Umbwe Cave Camp" i "Baranco Camp", 2850-3900 m AMSL, Vegetacijska zona planinska kišna šuma, Nacionalni park Kilimandžaro
Daljnjim premještanjem vulkanske aktivnosti prema istoku započelo je formiranje vulkana Kibo, najmlađega i ujedno najvišega od triju vulkana koji čine masiv Kilimandžara. Tijekom posljednjih faza njegova razvoja nastali su brojni tokovi lave i naslage vulkanskoga materijala koji su oblikovali današnji izgled planine. Na pojedinim dijelovima Kiba mogu se pronaći komadi tamnog opsidijana – prirodnog vulkanskog stakla nastalog brzim hlađenjem lave karakteristične za alkalni vulkanski sustav Kilimandžara. Duž rasjednih zona na jugoistočnim i sjeverozapadnim padinama razvili su se brojni parazitski stošci i manji eruptivni otvori, svjedoci složene vulkanske prošlosti Kilimandžara. U središtu vulkana nalazi se krater Kibo (engl. Kibo Crater), unutar kojega je smješten krater Reusch (engl. Reusch Crater) promjera približno 1,3 [km]. U samom središtu kratera Reusch nalazi se jama pepela (engl. Reusch Ash Pit) – najmlađa vulkanska struktura na planini, u obliku gotovo pravilnoga obrnutog stošca promjera približno 140 [m].
Iako posljednja potvrđena eruptivna aktivnost na Kibu datira iz razdoblja prije približno 150.000 do 200.000 godina, u unutrašnjosti jame pepela moguće je vidjeti fumarole (op. a. otvori na površini Zemlje koji ispuštaju paru i vulkanske plinove) iz kojih se i dalje oslobađaju para i vulkanski plinovi karakterističnoga sumporastog mirisa, a okolno je tlo vruće na dodir. Upravo zbog prisutnosti fumarola Kibo se smatra uspavanim, a ne ugašenim vulkanom. Iako toplina u neposrednoj blizini fumarola onemogućava stvaranje leda, na vršnom dijelu vulkana Kibo i danas se nalaze ledenjaci čija se površina pod utjecajem klimatskih promjena iz godine u godinu smanjuje.
Na 5.895 [m] nadmorske visine nalazi se vrh Uhuru (engl. Uhuru Peak), najviša točka vulkana Kibo, masiva Kilimandžara i cijele Afrike. Današnji izgled planine rezultat je dugotrajnog djelovanja vulkanskih procesa, tektonskih pomicanja i erozije uzrokovane ledom, vjetrom i oborinama. Jedan od najupečatljivijih primjera tih procesa jest dolina Barranco (engl. Barranco Valley), nastala urušavanjem jugozapadnog dijela vulkanskog stošca Kiba prije otprilike 100.000 godina. Strme litice doline Barranco danas predstavljaju jedno od najprepoznatljivijih obilježja Kilimandžara i dom su jednog od najpopularnijih planinarskih kampova na planini.
Između "Baranco Camp" i "Karanga Camp", 3900-3995 m AMSL, Vegetacijska zona vrijesište ili vriština, te između "Karanga Camp" i "Barafu Camp", 3995-4673 m AMSL, Vegetacijska zona planinska (kamena) pustinja, Nacionalni park Kilimandžaro
Pogledate li Kilimandžaro odozgo, trebali biste moći izbrojati sedam staza koje se poput vrpci vuku uz padine planine. Pet od njih su staze samo za uspon (Machame ili staza "Whisky", Lemosho, Shira (Shira Plateau), Rongai i Umbwe), staza Marangu ili staza "Coca Cola" jedina je i za uspon i za silazak, dok je ona posljednja, staza Mweka, samo za silazak. Na oko 4.000 [m] nadmorske visine te se staze susreću sa stazom koja vijuga točno oko vrha vulkana Kibo, poznatom kao Krug Kibo (engl. Kibo Circuit), odakle dalje padinama planine do samoga vrha vode ukupno tri staze.
Godine 1889. njemački geograf Hans Heinrich Josef Meyer i austrijski planinar Ludwig Purtscheller postali su prvi zabilježeni ljudi koji su dosegli vrh Kilimandžara. Od tada je Kilimandžaro postao jedno od najpoznatijih svjetskih planinarskih odredišta. Budući da uspon ne zahtijeva tehničke alpinističke vještine (op. a. znanja i tehnike penjanja uz uporabu specijalizirane alpinističke opreme), deseci tisuća penjača svake se godine uspinju na planinu. Međutim, uspon je i dalje zahtjevan zbog rizika od visinske bolesti, koja se može razviti ako se penjači uspinju prebrzo. Neuspješna aklimatizacija (op. a. postupna prilagodba organizma na smanjenu količinu kisika pri većim nadmorskim visinama) najčešći je razlog zbog kojega penjači ne dosegnu vrh.
Između "Stella Point" i "Uhuru Peak", 5756-5895 m AMSL, Vegetacijska zona ledenjaci ili područje vječnoga leda, Nacionalni park Kilimandžaro
Uspon do vrha Uhuru, čiji naziv na svahilskome[2] jeziku znači "sloboda", ispunjen je različitim vegetacijskim zonama. Na nadmorskim visinama od 1.800 [m] do 3.000 [m] prostiru se planinske kišne šume, od 3.000 [m] do 4.000 [m] vrijesišta[3] ili vrištine, od 4.000 [m] do 5.000 [m] planinske (kamene) pustinje, dok na visinama iznad 5.000 [m] prevladavaju ledenjaci i područja vječnog leda. Do približno 4.000 [m] nadmorske visine vegetacijske zone odlikuju se iznimno bogatom faunom i florom.
U predjelu planinskih kišnih šuma moguće je uočiti plave majmune ili plave zamorce[4] (engl. Blue Monkey, lat. Cercopithecus mitis), endemske kilimandžarske gvereze (engl. Mount Kilimanjaro Guereza, lat. Colobus guereza caudatus) i maslinaste pavijane (op. a. savanski pavijan, pavijan Anubis) (engl. Olive Baboon, lat. Papio anubis). Iako rijetko, moguće je uočiti i afričke savanske slonove (engl. African Savanna Elephant ili African Bush Elephant, lat. Loxodonta africana africana), afričke bivole (engl. African Buffalo, lat. Syncerus caffer), leoparde (engl. Leopard, lat. Panthera pardus), servale (engl. Serval, lat. Leptailurus serval), Abbottove duikere (engl. Abbott's Duiker, lat. Cephalophus spadix) i druge. Od ptičjih vrsta zastupljene su bjeloprse čagre (engl. Tropical Boubou, lat. Laniarius aethiopicus), plavoleđi turakoi (engl. Hartlaub's Turaco, lat. Tauraco hartlaubi), zeleni pupavci (engl. Green Woodhoopoe, lat. Phoeniculus purpureus), srebrnasti kljunorošci (engl. Silvery-cheeked Hornbill, lat. Bycanistes brevis) i druge. U predjelu vrijesišta moguće je uočiti četveropruge travnate miševe (engl. Four-striped Grass Mouse, lat. Rhabdomys pumilio), a od ptičjih vrsta crvenooke gugutaljke (engl. Red-eyed Dove, lat. Streptopelia semitorquata), bjelovrate gavrane (engl. White-necked Raven, lat. Corvus albicollis) i malahitne medosase (engl. Malachite Sunbird, lat. Nectarinia famosa).
Svakodnevni život u podnožju Nacionalnog parka Kilimandžaro
Što se tiče flore, u predjelu planinskih kišnih šuma prevladavaju stabla paprati (engl. Tree Fern, lat. Cyathea manniana), magareća smokva (engl. Sycamore Fig, lat. Ficus sycomorus), blijedo sivkastozelenkasti lišajevi koji rastu na kori ili grančicama stabala domaćina (engl. Beard Lichens, lat. Usnea) i druge biljne vrste od kojih su mnoge endemske poput kilimandžarskog nedirka (op. a. slobodan prijevod) (engl. Kilimanjaro Impatiens, lat. Impatiens kilimanjari). U predjelu vrijesišta prevladavaju prapovijesne biljke Dendrosenecio kilimanjari (engl. Giant Groundsel), divovske lobelije (engl. Lobelia deckenii ili Gin-and-tonic Lobelia, lat. Lobelia deckenii) te tritome ili plameni ljiljani (engl. Red Hot Poker, lat. Kniphofia). U predjelu planinske (kamene) pustinje uglavnom nećete pronaći velik izbor biljaka, no zastupljena je zeljasta travnica poznata i kao "vječno cvijeće" (op. a. vrsta smilja zastupljena i u predjelu vrijesišta) (engl. i lat. Helichrysum meyeri-johannis).[5]
Nacionalni park Kilimandžaro utemeljen je 1973. godine iz šumskog rezervata koji su osnovali njemački kolonizatori početkom 20. stoljeća, a za javnost je otvoren 1977. godine. Tadašnje područje zaštite pokrivalo je površinu od 756 [km²] iznad visina od 2.700 [m], nakon čega je 2005. godine područje zaštite povećano na površinu od 1.688 [km²]. Zbog zaštite brojnih vrsta sisavaca koji žive u parku, od kojih su mnogi ugrožene vrste, Nacionalni park Kilimandžaro upisan je 1987. godine na UNESCO-v popis mjesta Svjetske prirodne baštine. UNESCO ga je opisao "izvanrednim primjerom vrhunskog prirodnog fenomena".
Promjena vremenskih prilika u području vulkana Kibo, Nacionalni park Kilimandžaro (usporeni video prikaz iz zraka)
[1] Pojam samostojeće planine odnosi se na planinu koja nije dio planinskoga lanca. Takve su planine najčešće vulkanskog podrijetla.
[2] Svahili ili kisvahili, jezik iz skupine bantu jezika, autohtoni je afrički jezik i prema podacima UNESCO-a nalazi se među 10 najrasprostranjenijih jezika na svijetu s više od 200 milijuna govornika i korisnika. Kao službeni jezik zastupljen je u četiri države (Tanzanija, Kenija, Uganda i Demokratska Republika Kongo), dok se njegovi govornici nalaze i u drugim državama (Ruanda, Burundi, Mozambik, Južni Sudan, Somalija, Malavi, Zambija i dr.). Zemlje južne Afrike poput Južnoafričke Republike i Bocvane uvele su ga u škole, dok Namibija i druge razmatraju učiniti isto.
[3] Vrijesište je vrsta specifičnog staništa u planinskim područjima koje karakterizira niska vegetacija prilagođena kiselim tlima.
[4] Zamorci (Cercopithecidae), često poznati pod imenima psoliki majmuni ili repati majmuni, porodica su iz reda primata.
[5] Više o biljnim vrstama koje ćete susresti tijekom uspona do vrha Kilimandžara možete saznati na sljedećoj poveznici.(*)
*By clicking the link above, you are leaving the Thomas Andy Branson Travel & Photography website (thomasbranson.com). Please be aware that the external site policies will differ from our website Terms & Conditions and Privacy Policy. The next site will open in a new browser window or tab.
Nazivi ptica na hrvatskom jeziku u skladu su s rječnikom standardnih hrvatskih ptičjih naziva u izdanju Zavoda za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (2018).
#Afrika #UjedinjenaRepublikaTanzanija #NacionalniParkKilimandžaro
Želite li se uspeti na Kilimandžaro?
Saznajte više o našim jedinstvenim programima putovanja!
