| Objavljeno: 24.9.2026.
| Cover: Planinska gorila (lat. Gorilla beringei beringei), Nacionalni park Bwindi Impenetrable, Republika Uganda, Afrika
| Fotografija: Thomas Andy Branson

Danas, 24. rujna, obilježava se Svjetski dan gorila - dan koji nije zamišljen samo kao podsjetnik na jednu od najfascinantnijih životinja afričkih šuma, već prije svega kao podsjetnik na ono što je moguće postići kada se znanost, zaštita prirode, lokalne zajednice i dugotrajan rad na terenu udruže oko istog cilja. Datum nije slučajan. Upravo je 24. rujna 1967. Dian Fossey, američka primatologinja, osnovala istraživački centar Karisoke u planinama Ruande i započela rad koji će temeljito promijeniti razumijevanje i zaštitu planinskih gorila. Desetljećima kasnije, njezino nasljeđe postalo je dijelom jedne od najvažnijih priča modernog afričkog konzervatorstva.

Kada govorimo o zaštiti gorila, često se govori o brojkama. No iza svake od njih stoji golem svakodnevni posao. Rendžeri i tragači obilaze šume, uklanjaju zamke, prate kretanje skupina i bilježe njihovo zdravstveno stanje. Veterinari reagiraju kada se pojavi ozljeda ili bolest, dok znanstvenici godinama prate iste životinje kako bi mogli razumjeti promjene u populaciji. To nije posao koji se može završiti jednom akcijom ili jednim projektom. Zaštita divljih životinja zahtijeva stalnu prisutnost na terenu, jer prijetnje ne nestaju samo zato što se određena populacija počela oporavljati.

(tekst se nastavlja ispod oglasa)

Upravo je priča o planinskim gorilama najbolji dokaz za to. Njihov se status 2018. godine poboljšao s kategorije kritično ugrožene na ugroženu, nakon što su dugoročni podaci pokazali značajan rast populacije. Procjene su tada prvi put premašile tisuću jedinki, u odnosu na približno 680 koliko ih je bilo procijenjeno deset godina ranije. Taj napredak nije došao slučajno: iza njega stoje koordinirane aktivnosti zaštite od krivolova, veterinarske intervencije, znanstveno praćenje i suradnja s ljudima koji žive uz njihovo stanište.

Ali upravo je ovdje važno napraviti razliku između oporavka i sigurnosti. Planinska gorila više nije u kategoriji kritično ugroženih, ali i dalje je ugrožena vrsta. Njezino je stanište ograničeno na uzak šumski pojas u masivu Virunga te u području Bwindi-Sarambwe, a te su šume okružene područjima u kojima živi velik broj ljudi, što stvara snažan pritisak na zemljište i prirodne resurse. Krivolov, gubitak i fragmentacija staništa, politička nestabilnost i bolesti i dalje predstavljaju ozbiljne rizike.

Jedan od najvećih izazova pritom nije uvijek ono što se događa u samoj šumi, nego ono što se događa na njezinu rubu. Kada lokalnom stanovništvu nedostaju izvori hrane, prihoda ili pristup osnovnim resursima, pritisak na zaštićena područja raste. Zbog toga suvremeno konzervatorstvo sve manje može biti samo pitanje čuvanja granice nacionalnog parka. Dugoročna zaštita mora uključivati i ljude koji žive uz šumu. Projekti koji stvaraju alternativne izvore prihoda, poboljšavaju prehrambenu sigurnost, uključuju lokalne zajednice u zaštitu prirode i smanjuju potrebu za iskorištavanjem šumskih resursa danas su sastavni dio ozbiljnih programa očuvanja.

Tropske kišne šume masiva Virunga, Republika Ruanda i Republika Uganda, Afrika

Posebno je važna i zdravstvena dimenzija zaštite. Zbog velike biološke srodnosti ljudi i velikih čovjekolikih majmuna, bolesti koje među ljudima mogu biti relativno uobičajene mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju gorilama. Zbog toga zaštita više nije samo pitanje patroliranja šumom i sprječavanja krivolova. Potrebno je pratiti zdravlje životinja, nadzirati moguće izvore zaraze i istodobno jačati zdravstvene sustave u zajednicama koje žive u njihovu susjedstvu. Upravo taj pristup, poznat kao One Health, sve je važniji u suvremenom očuvanju gorila.

U toj priči važnu ulogu ima i turizam. Dobro organiziran turizam može donijeti sredstva potrebna za funkcioniranje zaštićenih područja i istodobno lokalnom stanovništvu pružiti prihod povezan s očuvanjem prirode. No turizam je istodobno i potencijalni rizik. Veliki čovjekoliki majmuni iznimno su osjetljivi na prijenos bolesti, zbog čega se broj posjetitelja, udaljenost i trajanje susreta moraju strogo kontrolirati. Cilj nije omogućiti što veći broj ljudi da vidi gorile, nego pronaći granicu na kojoj posjet može pridonijeti zaštiti, a da pritom ne ugrozi životinje koje dolaze promatrati.

Možda je upravo u tome najveća vrijednost priče o planinskim gorilama. Njihov oporavak pokazuje da konzervatorstvo može funkcionirati, ali samo kada nije svedeno na jednu instituciju, jednu donaciju ili jednu generaciju zaštitara. Potrebna je mreža ljudi i organizacija koja se proteže od rendžera u šumi i veterinara na terenu do znanstvenika, državnih institucija, lokalnih zajednica i odgovornog turizma. Svaki od tih elemenata ima svoju ulogu, a izostanak samo jednog može ugroziti cijeli sustav.

Planinske gorile (lat. Gorilla beringei beringei), Nacionalni park Bwindi Impenetrable, Republika Uganda, Afrika

Nasljeđe Dian Fossey zato danas ima značenje koje nadilazi njezin osobni doprinos istraživanju gorila. Ona je pokazala koliko dugoročno i neposredno promatranje prirode može promijeniti način na koji je razumijemo, ali i koliko znanstveno znanje može postati snažan alat za njezinu zaštitu. Danas se njezin pristup nastavlja kroz generacije istraživača i konzervatora koji svakodnevno rade na terenu, često daleko od očiju javnosti.

A možda je upravo to ono što Svjetski dan gorila treba naglasiti. Zaštita prirode rijetko izgleda spektakularno. Najčešće je to rendžer koji ponovno obilazi isti dio šume, veterinar koji liječi životinju, istraživač koji godinama prikuplja iste podatke, lokalna obitelj koja dobiva alternativni izvor prihoda ili zajednica koja shvaća da joj očuvana šuma može donijeti više koristi nego njezino uništavanje. Tisuće takvih malih odluka, ponavljanih iz dana u dan, stvaraju ono što nazivamo uspjehom u konzervatorstvu.

Ipak, dok slavimo ono što je postignuto, ne smijemo zaboraviti koliko je taj uspjeh osjetljiv. Planinske gorile danas imaju bolju perspektivu nego prije nekoliko desetljeća, ali druge populacije gorila i dalje se suočavaju s izrazito ozbiljnim prijetnjama. Čak i tamo gdje su rezultati ohrabrujući, zaštita ne može stati. U svijetu u kojem se prirodna staništa sve brže mijenjaju, očuvanje divljine više nije pitanje prošlosti, nego odluka koju donosimo svakoga dana.

Svjetski dan gorila zato nije samo proslava jedne životinjske vrste. To je proslava ideje da zaštita prirode može promijeniti budućnost - ali i podsjetnik da se ono što smo jednom uspjeli sačuvati mora nastaviti čuvati.

Povodom Svjetskog dana gorila 2026., putem sljedeće poveznice podržite rad Dian Fossey Gorilla Fund, najdugovječnije i najveće organizacije posvećene zaštiti planinskih gorila